[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Niz drško o motike

tekle su suze i znoj naših otaca.

Na škrtoj zemlji podno maslin,

trsja i njiva žutog klasja…

 

Tilo uz tilo, brat uz brata

z jene kuće  z jenih vrata.

Uz koru kruha, bokal vina

od rane zore sve do mraka.

 

Pa uz pismu jade stisnu

i na dragu misli lete.

Na poljubce u brnistri,

igru kolo,fešte i dišpete.

 

Na počinak uru leći

dok iz štramca slama viri.

Umor tilo vata,

ne smetaju štrige

niti zviri….

 

Pa segutra ope isto

ka i svakog jutra.

 

Uz pismu i motiku

vonja miris mrte, drače,

na gomili smokva,

podno nje u cvetu

maslina kosuljače…

 

 

Posted by Argitula

Svoje najveće bogatsto, sebe kao čovijeka... ostavljam u sjećanju mojih prijatelja, a za one koje nisam imao sreće upoznati... ostavljam svoje pjesme i misli...

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting