[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

misliš li doista to što govoriš

zašušurena u moje rame

smijem se

ličiš mi na malenu arapsku skitnicu

umotana u moju ,

tebi nekoliko brojeva

preveliku pidžamu

nadam se da te neću razočarati

odavna sam podijelio sve

smokve i datulje

ostala mi je tek prazna

zdjela za voće

i stakleni stol

sa dvije stolice

gore ti oči kao ivanjski krjesovi

dok mi pričaš o svojim snovima

o novom početku

i jednoj dalekoj zemlji

o bezbroj smaragdno zelenih jezera

prepunih pastrva

i drvenom mostiću

ispod kojeg protječe rječica

što od slapa nastaje

nedaleko tvoje

brvnare

nadam se da igraš pošteno

da nemaš skrivenih kečeva u rukavu

i odlučih – postat ću

dijelom tvojih snova

onog dana kad ti to odlučiš

jer jedna si od rijetkih

što sanjaš snove otvorenih očiju

i u svakom od tih snova

ja vidim nas – sretne .

Autor Mladen

punovremeni jahač oblaka…sanjar…ukratko blento :-)

Website: http://mladenvojtkulak.blogspot.com/

Ova objava ima 1 komentar

  1. …postati dijelom njenih snova kada ona to odluči…bez smokava i datulja…s praznom zdjelom, staklenim stolom i dvije stolice…

    …puno snova, nadanja, vjere i ljubavi…
    lijepo nanizano 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting