[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Silujem te, hartijo,
po koži ti grebem,
po licu ti šaram
i oči ti bodem.

Silujem te, hartijo
i nije mi žao
što moja si žrtva
i što sam te unakazio.

Tvoji osjećaji nisu mi važni
i ostajem gluh
na tvoje vapaje glasne.

Jer bit ćeš moja
i meni se pokoravat’
i po tebi ću urezivat’
svoje misli strasne.

“Usud moj crn je poput mraka
i nijedna tvoja riječ nije mi laka.

Sve što po meni piše-to nisam ja,
već riječi tvoje mizerene
što mi ih stavljaš na leđa,
a svaka tvoja riječ grubo me vrijeđa.

No druge mi nema, nego da riječi tvoje
prihvatim kao dio sudbine svoje.”

Silujem te, pero moje
gnječim te, stišćem
i razvlačim iznutrice tvoje.

Grub sam prema tebi
i nemam milosti,
a sve što činim
plod je čiste pakosti.

Zar ti nisu dragi moji dodiri?
Zar ne uživaš u mom hladnom zagrljaju?
Jesu! Dragi su ti!
I znam da uživaš!
Jer da nije tako,
do sada bi se već pobunilo-
ne bi trpilo moga uma crnilo.

“Plačem i ridam svakoga dana
jer tijelo mi je puno smrdljivih rana.
Njih su mi zadali tvoji oštri prsti,
a od zagrljaja ruku tvojih
slomljena mi rebra.

Žalim ti se stalno,
no svaki moj vapaj
biva poslan u prazno.

Učinio si me robom svojim,
samnom se poigravaš
i bezobzirno me iskorištavaš.

Spasa za me nema!
Ostaje mi samo čekati
tvoj udarac fatalni
što nikako ne dolazi.”

Odgovori

Subscribe without commenting