[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
dok se tijela djece pronalaze u rijekama

ti sjediš nasuprot mene

i plačeš o slobodi

 

zamisli ih, siva, ranjavana

izgužvane kukuljice duše bez života

nekada  su nekome bile kćeri, sinovi ili majke

očevi, braća, prijatelji, djedovi ili bake,

zaposlenici, poznanici,

susjedi,

s nekime su dijelila klupe,

ta tijela

nekome su šaputala “volim te”

 

a sada plove kao ugasle svijeće u mulju

i nalik vosku rasipaju svoje meso

 

i dok one traže mir,

te riječne sirene bez repova,

lišene života, veselja i ljubavi

njihov duh stupa zemljom

tražeći svojeg nekog

 

i kada ih nađu, i razvesele se njima

gle! pa oni njih više ne vide…

oni misle da su sami,

rastaču se u tuzi…

 

tu ja čitam novine,

čitam o njima

tijelima

u rjekama

 

a ti sjediš nasuprot meni,

i plačeš o slobodi…

Autor Hilaire

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting