[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Toga dana lilo je kao iz kabla.

Ulica je postala korito niz koju su se slijevale

kapi kiše, spuštene iz teških oblaka.

Sklonjen pod krov gradske tržnice

čekao sam vjetar da raznese bezbojnu tečnost

ka dalekom zapadu i skine veo sa nebeskog plavetnila.

Tada je došla ona, prokisla,

njene zumbulne usne, razvlačeći se neprimjetno,

izgovarale su nerazgovjetne psovke, dok je njena

košulja pohotno ljubila tijelo, koje – kao,

da nije imalo snage da se odupre toj navirućoj požudi

bijelo-mliječne tkanine.

Njene nemirne oči, na trenutak zaustavljene na meni,

poput sablje sasjekle su moje srce na tisuće komada,

punih čežnje.

Gledala me – kao, da smo se već jednom

negdje sreli…

Toga dana kupio sam Hadžemovu knjigu

„Peto ušće“, kažu savremena poezija,

osvrt na prošla i sjećanje za buduća vremena,

dok je on, opijen riječima neke nove pjesme,

ispijao kahvu u jednoj od ljetnih sarajevskih bašča

u ulici Ferhadija.

Pokušavam dokučiti smisao tih stihova, koji,

svakim novim čitanjem, razlijevajući se

poput delte Nila kroz moje intime,

dobijaju neki novi smisao.

Rumi je Istinu rekao:

„Puno značenje tuđeg stiha ne može niko sigurno znati.

Hitac iz strijele nije uvijek i pravi pogodak.“

Oblaci su se povuklu odnoseći za sobom mirišljive suze.

Ona je otišla odnoseći sa sobom dio moje čežnje.

A meni je ostala knjiga da me podsjeća,

na izbledjele slike olujna vremena.

Posted by KULIN BAN

Zivim i radim u Donjem Vakufu

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting