Slikar
U hladnoj sobi svog skromnog doma
uz svjetlost dviju svijeća on slika njen lik
tamo negdje daleko je ona
ali on nikad neće biti gubitnik.
Smeđu boju traži za njene oči
za njenu dugu kosu svezanu u rep.
To će drago lice grijat ga po noći
od njenog bi pogleda progled’o i slijep.
Razvodnjava crvenu, usne joj maže.
Te usne koje još ljubio nije.
Ali zna on da njihove će staze
spojit se u jednu, kasnije il’ prije.
Ruke mu sve manje drhte od zime
dok slika njene grudi ne umije stat’
Ne, neće ovoj slici dati njeno ime
jednostavno “Moja ljubav” će je zvat.
Završena slika uz njegov krevet stoji
on će uz nju slatko spit
budućnosti svoje ni malo se ne boji
jer ona će jednom njegova bit.
Sanja njene snene oči
i tijelo mu prožima topla milina
zna on da će ona doći
jer ta je djevojka njegova sudbina.
super jako mi se sviđa,kako osećajno opisana čežnja….