[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Bijeli zid…Na njemu slika njena.

Gorka kava suzom začinjena.

Kraj nje čaša moje tuge puna,

slomljena gitara,pokidanih struna.

Mrtva je tišina.Uši moje para

kao što su mrtva i vremena stara,

kad me sreća pratila k’o sjena,

i voljena moja,mnome opčinjena…

Rakijom i vinom misli opijene,

i nesretna ljubav teku mi kroz vene;

Ali zaborava nema – još sjećanja žive

i tamnijim čine dane moje sive.

Ni povratka nema.Samo naprijed mogu.

…A ja samo sjedim k’o slomljenih nogu…

Uvijek ista zarobi me sjena;

Bijeli zid…Na njemu slika njena.

Damir Maras

Iz zbirke

”Kad zaboli ljubav”

Posted by Damir Maras

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting