[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Uvijek me sram svijeta

kad vidim narod ogladnjeli,

ulicom da šeta s ciljem

da isprosi koricu kruha,

za sebe ili za svog djeteta.

 

I sram me svijeta kad u Africi

pogledam u oči djeteta,

trbuha nabrekla, napuštena kao

da je rođena u rupi planeta.

 

I sram me svijeta

dok promatram kako novac

troše na svoja dobra prokleta,

ne bi li odskočili od prosjeka.

 

I zato ne želim nagradu,

naknadu, niti od tog svijeta

želim pohvalu, zahvalu, slavu ili

paradu, želim samo s uma smetnuti

te bijednike, celebrity i estradu,

koju srećem u svom gradu.

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting