[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Postajem umorna

gubim dah-

od nedovoljno sitnih minuta

da se predam

u miris vazduha ispunjenog

tišinom, obojenom

mojim bojama

„Kroz šumu pa preko

mirisne trave  se sagneš i

dolje-

oni, ja, glasovi, voda i oči

Dodirneš, pomirišeš-živiš

kroz kap rose na vlati trave.“

– Parkiran ispred male

čarobne kugle života vidiš

sebe iz druge pozicije.

Udahnem i

opet sam tu

Postajem umorna

gubim sljedeći dah

Od daha do daha pokušavam

se zadržati što duže

jer postajem sve manja

a ogroman val prelazi preko

usta i nosa

Vidim boje,

travu

more u kapljici

ili se varam?

Možda sam to ja

ostala bez daha već?

Ostaju boje razbacane

i nedovršene slike prirode

i negdje na drugoj strani

gledam umornog slikara

dok sanja da se guši

u svojim bojama

modrozelene i crne

I ko sam od svih tih imena?

Ili…

podigneš glavu gore iznad

vlati trave.

Da me ne gledaš umornu

dok se borim od daha do

daha…

Posted by Mirka

Studentica književnosti

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting