[Ukupno:2    Prosječno:5/5]
U grudima nosim sitnoga slavuja
slušam ga kako umilno vapi;
pjesma njegova je kao kapi
koja poput modre rijeke buja.

Nitko ne sluša njegov čudesan poj
što vječno bruji i u nečuj se širi;
tmurnim životom on se ne miri
u ovoj hladnoći nekoj bešćutnoj.

Sićušan slavuj neumorno pjeva
s ljubavlju dok mrak se prolijeva;
svatko je obuzet sam sa sobom.

Stvoren od paperjaste ljepote
klonu i izdahne od silne strahote,
a tihi cvrkut još luta nebom.

Autor Sissi

Odgovori

Subscribe without commenting