[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Duge su,

kao perivoji raja nebeskog,

ravne i plohave,

kao monotonija života,

guste poput bujne grive vranca,

što jaše ga moja sloboda,

o ravnice slavonske!

 

Jezde suncem k zapadu,

hvataju njegovu zrak,

ko zjene očiju djevojke garave,

blješti ravnice trak.

Ravnice! vi ste govor prošlosti,

sjaj i bogatstvo domovine,

slavoluk pobjede nad zlima nanesenih

od zvijeri što imahu rogove,

hrabrost i spremnost čovjeka

da obrani dušu tvoje zelene boje.

 

Vi ste more iz čijih dubina crpimo život,

grotlo radosti i prkos hore,

vi ste vječne, bez ijedne sjedine i bore,

vi ste ravnice ponos i blago.

Djedovi naši, u ruke su nam dali orden i baštinu tvoje moći,

ti si za nas svjetlo i radost,

fenjer u noći,

zaljubljen sam u tvoje oči,

u tvoje smaragdne rožnice,

sveti dijademe naše Horvatske.

Zlato ste bogate naše prošlosti

i dijamant velikih vladara,

gdjegod idem, idem s tobo (u srcu te nosim)

i bol dušeka u tebi spava,

zato ne dirajte mi ravnicu,

jer vratit ću se u nježnost

uspavala lava.

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting