[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tebe je Bog stvorio
Da odmori oči
Protegne noge
Napuni dušu
Da se ispruži

Slavonijo

Ima negdje još takve ravnice
Ima i rijeke i šumice
Možda i ljepše
Ali nekom drugom
Meni su ove slavonske
Ukrale srce

Tebe je Slavonijo
Bog stvorio
Da okrene kolo
Pojede i nazdravi
Zapjeva pa opet ispočetka

A ja nisam tvoja
U kamenu sam koljena lomila
U drači zapinjala
Možda si me baš zato i oduševila…

I sad sam zaljubljena
Ne mogu te se nagledat
Ko cura mladića
Gledam te gledam
I divim se
Fali mi riječi
Fali mi daha

Znam da još više kriješ
Nego što se pokazuješ
Još o tebi ništa ne znam
Ipak
Ovo malo što vidim puno je
Što sve imaš
Vuče me
Ja te vidim punu
Iako kažu prazna si
Ja te vidim bogatu
Iako pričaju
Siromašna si
Bit će da sam ja u krivu
Bujna mi mašta
Velike oči
Možda su svi drugi
Oslijepili
Otupili
Ili nešto treće

Tebe je Slavonijo
Bog stvorio
Da odmori oči
Napuni dušu
j.e

Posted by josipa

This article has 3 comments

  1. poznajem ovakva osjećanja…kad se vozimo starom cestom prema moru ima jedan predio kroz Liku koji me baš uvijek obori,…šume, brda, doline….neka neopisiva veličanstvenost koja tjera suze na oči…tada se najviše osjećam kao domoljub…kroz tvoje stihove osjetila sam taj osjećaj i prema Slavoniji. Hvala.
    Lijep pozdrav.

    • Hvala ti na tim riječima…inače me priroda oduševljava ali malo pišem o njoj jer sve što napišem nije upola tako kako izgleda i onda ni ne pokušavam više puno..bude mi žao polovična nešto opisati…Drago mi je u svakom slučaju da razumijemo taj osjećaj divljenja 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting