Al Slavonac ljubit znade,
ljubit znade vrele usne
svoje mlade snaše.
Isto tako znade
s ljubavlju i plugom
orati svoje rodne njive.
Na poljima zlatnim
zaigrani vranci
veselo mu njište,
a iz daljine pjesme bećarske
veselo ore se
i svaku tugu i nevolju
istog trena brišu.
Slavoncu tako malo treba,
komad zemlje da ga hrani,
ljubav žene da ga vodi,
zvuk tamburice da mu dušu dira,
a prije svega toga,
najvažnija mu je vjera u Boga!
Pre pre dobro! 😀 pozdrav od slavonke 🙂
hvala ti marina, lijep pozdrav
Lijepo si opisao u stihu slavonsku dušu!Naveo sve važne male stvari a tako bitne za miran život!Skromnost je još uvijek vrlina-barem za mene! 🙂
Topao pozdrav ti šaljem Alojz! 🙂
hvala shadea, lijep pozdrav
slika razigranih vranaca na livadi -krasno
stihovi sto slavoncu treba -predobro. tako bi trebalo za svakog covijeka. pozdrav Alojz
hvala enediel, lijep pozdrav