[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Al Slavonac ljubit znade,

ljubit znade vrele usne

svoje mlade snaše.

Isto tako znade

s ljubavlju i plugom

orati svoje rodne njive.

Na poljima zlatnim

zaigrani vranci

veselo mu njište,

a iz daljine pjesme bećarske

veselo ore se

i svaku tugu i nevolju

istog trena brišu.

Slavoncu tako malo treba,

komad zemlje da ga hrani,

ljubav žene da ga vodi,

zvuk tamburice da mu dušu dira,

a prije svega toga,

najvažnija mu je vjera u Boga!

Autor alojz

Ova objava ima 6 komentara

  1. Lijepo si opisao u stihu slavonsku dušu!Naveo sve važne male stvari a tako bitne za miran život!Skromnost je još uvijek vrlina-barem za mene! 🙂
    Topao pozdrav ti šaljem Alojz! 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting