[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Tek je ushit bio gutljaj koji je rekao – poljubi me opet. Svjestan sam bio tog savršenstva, sanjao sam iste sekunde isti film ponovo i ponovo. Čak i sada, u ovoj tami daljine, ja umirem potiho za još jedan dodir naših usana. A ti? Što ćeš ti danas reći, kada dani nestaju u zaboravu? Možda nije ni važno, ako ćemo sutra opet nijemo pozdraviti svilena jutra. Ja sam tu i čekam te sa slatkoćom koju ti opet poklanjam, sada, odmah i još jučer. Udahni me, sudbino moja.

Posted by Pippo1906

This article has 3 comments

  1. Zamisli kada bi ti se svaka čeznutljiva želja ispunila…ne bi tada bilo potihog umiranja za samo jednim dodirom, niti u ovako skladne riječi pretočenih pitanja…

    Lijepi pozdrav, Pippo.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting