SLAGALICA

Slaže se vrijeme

sekunda po sekunda

pa podvuče crtu za svaku minutu

i broji u sebi i podvlači crte

ma koliko još treba proči

koliko crta da vidi njene oči

Po prigorskom kraju

razvukla se magla

a noč  poput brašna bjela

miriše na svježa peciva.

Ona još spava ,spava mirna

spava u svojoj postelji i ne sluti

da on se iz svog sna

kroz maglu provlači

u njenu sobu uvlači

da usne joj na obraz nasloni

da dobro jutro joj zaželi.

Onda opet  magli se vrača

u magli se skriva i bježi

stupicu pravi i čući

čeka je negdje u pekarovoj kuči.

Kad konačno dođe

malo se pritaji

ko fol baš sad nešto radi

a zapravo ne diše, ne trepče

i pogledom je stalno prati

i ne želi priznati

ne želi da shvati da ljubav njenu

nesmije da traži.

Slaže se vrijeme

prolaze sati  i što sad da s njom radi

i što može do li da je voli

jer u njegovim pjesmama

i ona njega voli.