[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Ispred i iznad nas paralelni svjetovi, velike zvijezde i vodiči, možda i u nama leži jedan novi svemir, samo ga treba naći. Sve se događa istodobno, sve živi u jednom jedinom trenutku koji se više ne zove vrijeme, a naše sudbine opisuje i raznosi bura

Gledajući sve to iz ovog portuna, u društvu dva izgubljena psa, svijet i nije tako velik. Potpuno sam, raste iz ničega, juri prema novoj renesansi. Neobična je samo njegova gustoća iz koje se više ne može pobjeći.

Divni novi svijet i vita nova, nadire Sturm und Drang i miriše borovina, u vrtu su ostala samo dva zapuštena pitara i malo blitve za večeru.

Pitam se gdje su nas to smjestili, a oni se ne libe pozvati na odgovornost svakog od svojih poslušnika. Velike Riječi sada zvuče žalosno i smiješno. Od njih ne možeš praviti kruh ni mijestiti odličja. Samo društveni status može biti iznad svega. Ono što ne postoji uvijek je draže od onog što se potajno rađa, raste i bježi poput helijem napunjenog balona.

Apsolutni duh još uvijek živi u naletimam svjetla, sanja svoj veliki povratak i konačno ispunjenje, a pogledi plijene pažnju novih mladih nada, koje se vraćaju s natjecanja s tristo zlatnih medalja.

Dok se raspadaju tijela nevjernika, očevi mole za milost, birači se vuku na svoja mjesta poslije svete mise, za njih je nebo samo obmana stvarnosti. Oni sanjaju drugi svijet bez početka i kraja. Jedno vječno jutro puno pamučnih oblaka

Škura bura, gradu prijete crni oblaci, koji će se kad-tad razići i ostaviti pustoš. Stražari sašli sa zidina lutaju praznim ulicama, dozivaju se međusobno, na uglu presreću doušnike, djecu su zatvorili u podrume i čekaju još jedan prokleti vikend.

Netko pokušava zaustaviti vrijeme, on se smjestio između smrti i jezika, i ta ga granica nosi u svijet koji treba ponovno imenovati i spasiti od zaborava.

Brodovi se vraćaju u luku, prljavi mornari donose kugu, laž nikad nije bila tako bliska, topla i poželjna.

Posted by drgligora

Rođen u Pagu. Završio Filozofski fakultet u Zadru. Doktorirao na Filolozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslodavac HRT.

This article has 4 comments

    • Hvala. Ali imam jedan problem kod pisanja, a to je da me same riječi i njihov ritam vuku nekim svojim putovima. Tako se gomilaju riječi, a kad ih želiš srezati, gubi se nešto od same strukture. Tako da je poezija, ili kako ćemo to već nazvati, nekakvo ritmizirano pisanje, zapravo istovremeno i jednostavna i složena, i sama po sebi neobjašnjiva. A to je te dio problema.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting