I uvijek ostanem sam
bez ikog da mu objasnim
strah od zvijezda u noćima
i kako je lijepo gledati
izlazak sunca u tvojim očima.

Sjeti se bar nekad ti
kad si sama il s ljudima
lakše će izdržati
ovo što kuca u mojim grudima…

Još i danas mi u mislima mojim
jedna pjesma odzvanja
kao kiša ne prolazi
prati me, nočima proganja.

I počinje tad da se budi
jednom davno nešto usnulo
prognan od svijeta i ljudi
bježim nazad u svoje ludilo