Sjeti se, O, Dušo
Sjeti se, O, Dušo, u predvečerje onog dana
šetali smo ulicom osutom lišćem, razmišljajući o vječnosti
koja nas čeka na kraju puta, dok su ispred nas,
iz zemlje, izvirali bijeli kameni spomenici.
Iznad nas tamno more, popločano zvjezdanim stazama,
kuda će nas odvesti, kad nestanu osjećanja ?
Tamo, O, Dušo, u Svijetu bez Vremena i Prostora,
bez glasa, bez dodira, u bezmjernim okeanima duša,
tamo pruži svoje niti, baci svoje sidro,
i pronađi utočište, kod tako nježnog Prijatelja.
Odlična Kuline