[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

 

Zar to mjesec obnevidje noćas
pa ne znade po kom’ sjene sipa
Nije mjesec taj crn’ oblak sjete
da žeđ vapna uvlači u zjene
u noćima kad padam do dna
U žalobiti strijehom munje
– oblak sivih proklijao misli
pa se sapne žarom žice bakra
za rđavo sidro u mjeseca
Ko djetešce strunom zlatnom
pupka povezano,pa nek drhti
i trese se žuti koralj i plave meduze
– sve te moje strahe porođajne
kad sve pršti ,rebra svakog
kad okove topi oganj žedji
pa bi duša da pokida
što sputava sjete uže

Odgovori

Subscribe without commenting