Sjeta

[Ukupno:4    Prosječno:5/5]

Dođe nekad tuga, sjeta, šta li je

pa se negdje u dnu duše skrasi

kroz oči bi htjela da se izlije

a ništa neće da utješi, da spasi

 

I baš tada sve utihne, blijedi

tek klatno sata otkucava u tami

samo me sopstvena sjena slijedi

i samoća ko u grobnoj jami

 

O kako tada sve zaboli

srce, duša, tijelo….sve

i kako treba neko ko se voli

a dođe samo i jedino u sne

 

U snove dođe da budi, dušu dira

i čežnju samo još više poveća

a srce prepuno slutnji i nemira

drhti, dogorijeva sa plamenom svijeća….

 

Sviće novo jutro i mora se dalje

(kažu kako uvijek nada ostaje)

a opet će, kao da je neko šalje,

neka sjeta doći što tinja i traje

 

 

 

 

 

 

 

Autor Sani

Ova objava ima 2 komentara

  1. Pjesma kojom se razlila ta tuga i sjeta koja dođe, ponekad, čini nam se bez razloga. No, zapravo mislim da nam se nagomila žalostivih emocija u duši kao u čaši i naprosto se izlije iz nje. Nama ženama je lakše, kad me obuzme onda se iscijedi kroz suzu. Sviđaju mi se stihovi!

    Vp i želim ti i lijep dan, Sani!

  2. sjeta je jedan od najjintezivnijih osjećanja . Poput lepeze svih postojećih osjećaja, kad ju raširiš zapuhuju te sve te proživljene emocije koje više ne možeš doživjeti u realnom vremenu, a to je jedino što želiš….i onda sve zaboli…srce, duša, tijelo…

    prekrasno opisana sjeta!
    lp

Odgovori

Subscribe without commenting