[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Pokošena trava…

podsjeća na divlje ljeto,

na vehemeciju oporne bitke,

pala je Hanibalova garda;

otkotrljala se tisuću i jedna glava,

i lavlja hrabrost sada spava,

pod pokošenom travom;

priroda, izgubila je urese, bogatstva,

stropoštale su se kapi praporaca i majčine dušice,

ostale su očice prirode gledati stravu i užase.

Pala su djeca poljana zelenih,

izvršen je genocid.

 

Pokošena trava vonja

kao krvca pogaženih života

u nosnicama egzekutora,

u bitci nema različnosti,

svi su jednaki,

iznutrice se bratimlju i grle,

pokošena trava, vonj je sudbine.

U bitci nitko nema tutora,

svaki svoju glavu brani i kloni od rapira boli,

svatko za se bodri i živi i umire.

 

Miris sjena, miris strava,

tisuće je bića izgubilo domove i živote,

poljeću, trče, plaze i u mukama odlaze,

srčika ozljeđenog bilja vapi i nada se,

sve skrivila je kobna kosa ruke Smrti;

njen prizvuk za nas je suha travka, cvjetić izmožden;

pune rasuve mrtvih tijela (prazne olupine),

obrok su želuca četverostrukih,

i stostruki urod što niče na razorenim zidinama prošlosti.

Novi pomlad, bića su pakosti,

machina što proždire rep i početak svoj.

Iz revolucije pokošene trave, niče još otrovniji roj,

pleme što vodi nove ratne dileme,

pleme što ponavlja grijeh prošlosti.

 

Pokošena trava na drvenim rasuvama,

egotični je miris u nama

i raste kao i naša mana,

da proždiremo sebe obmanama.

 

 

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting