[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Da li sam to ja, il’ me moja sjenka lovi?
Mozda moj brod zelja po tudjem moru plovi.
Krenem pa stanem, zato ne mogu dusom da da’nem.
Cekam da kap srece s neba kane, poslije oluje,
moje huje, sve ravno je.
Sve bezbojno danas je, zivot bijese saren davno.

Svoje mete ja gadjam polomljenim strijelama,
a slomljeno srce trazim u prasnjavim ljudskim zdjelama.
Sebe dobrog u losima gledam, zato dusi mira ne dam,
ali da se predam ne mogu, jer jos se nisam skrasio,
na pobjednicko postolje pjesmu stavio.

Sjenka moja je paleta duginih boja.
Kad na nebu zvijezde brojim, dan i noc su jedno,
sunce i mjesec, tuga i sreca..
Da bi neko dobio izgubit mora, noc zna biti divna,
a zivot ubija snove, pusta nova zora..

Sjenka je moja sve sto zelim biti,
poklonit svima pjesmu, rajsko pice piti..
Ali do neba merdevine nemam, pa se za nesto teze spremam,
da vjerujem ne prestajem, dok vam ovo pisem
ne mogu da nestanem.

Autor Chokee

Odgovori

Subscribe without commenting