[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Iako te znam, moram te spoznati;

moram te pratiti čak i na rastanku,

moram još puno učiti od nas.

Iako odlazim, moram pred tebe stati;

pokazati i tebi onu nit pretanku

koja mi u jednom trenu ponudi spas,

 

koju čvrsto svojim umom obuhvatim.

Dobro je uočavam na sunčevim zrakama

i dobro me trese posred grudi.

Nije mi stalo da ti se uništena vratim,

niti da ti predam u razrezanim trakama

jedinu tamnu nit na ovoj sprudi.

 

Udaljenost naša povećava mi blizine

u kojima sam te oduvijek nalazila.

U tebi sam naučila izići na svjetlost

i što je ona veća, to mi jače sunce sine

na kojemu sam se nama naobrazila.

Ti me rodi u posinstvu kao svetost,

 

kako bih te mogla ikad zanemariti

ili na tebe ne pomisliti u samoći

kad mi Bog te dade kao jedinoga?

Što god činim, moram ti zahvaliti

jer još uvijek iz početka moram proći

svaki dan svoj put do našeg Boga

 

po kojemu imam tebe i posinstvo.

Kada molim za sve narode i svete,

tebi dajem pažnju posebnu i čilu.

Bez toga ne postoji jedinstvo,

a uz tebe čak i razne ptice slete

na zazive mi i molitvu milu.

 

Svake večeri iznova se približavam,

svakim zazivom načinim jedan bliži korak,

propadam u sebe kao da me ima svuda

pa se namjerno još više unižavam

do tvog uma koji nekako je tih i olak

i gotovo mi nikad više misao ne zavrluda.

 

Godine su prošle, a ja hodim istim putom,

kročim smjerno, tvrdoglavo idem

preko svake nevjerice, ona me i vodi.

Tiho dišem, molim u svom stavu krutom

kada do dna srca svoga siđem

sve dok ne stignem do tebe u slobodi.

21.09.2015.  08:19

 

Odgovori

Subscribe without commenting