Mirisao je barut
umjesto behara,
letjeli su meci
umjesto ptica…
A ona je dotrčala zadihana
i razdragana kao djevojčica
jednog aprilskog predvečerja
Da kaže kako se primila trešnja
koji smo zajedno zasadili.
I da joj treba zemlja
za prkos.
O cvijeću je brinula kad su se samo
granate rascvjetavale.
Otišla je sretna i zarumenila
kao da je sve igra,
vrativši se još jednom samo
da bi me na brzinu poljubila…
Ležala je u travi trešnjina grana.
Mlada, tek probeharala.
I krvava…
Bacio sam šaku zemlje
u njezin grob.
Trešnju pored svog prozora presadio.
Da svakog aprila,
kao njena kosa
na behar miriše.
I onaj prkos,
njen prkos,
po grobu posijao.
Da se širi
sve više.
Zbog nje.
Zbog nas…
Pesma je pretuzna, zalosna, za mene prejaka, suze mi krenuse san, ne mogu vise pisati.. Lep pozdrav!
najbolji komentar koji sam ikad dobio.
hvala dragice od ♥
i pozdrav veliki za tebe saljem:)
Pohvale sansan,ovako nešto je jako teško i bolno napisati.uspio si napraviti jako lijepu i jako tužnu pjesmu.Pozdrav
Ako tuga može biti lijepa, ova tuga to je. Divnu si ženu oslikao,ženu koja je usred rasula njegovala ljepotu i čovjeka koji je tu ljepotu znao sačuvati u trešnjinom cvijetu. Da, orose se oči čitatelja san.iako je izvor pjesme nesreća i tuga, želim ti još takvih nježnih pjesama. veliki pozdrav!:))
San…oprosti ali nemam snage komentirati ovu umjetnost u stihovima…
kad se voli i rat je ko bura svaka
kad srce grmi, granate su tise
od njegovog tika-taka
nema te opasnosti koja se iskusati nece
dok u njemu buja prkos i aprilsko cvijece
Sjecam se aprila pajdo i to dobro.Kao onda i sada me pjesma pogodila…do srzi.
PP!
Nemam riječi San Pozdrav.
Ovo je tužna , al i tužne su pjesme lijepe , sve pohvale tvojoj pjesmi , pozdrav tebi
Jako tužno i bolno.
ჱܓ za nju…
🙂 za tebe