[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Mirisao je barut

umjesto behara,

letjeli su meci

umjesto ptica…

 

A ona je dotrčala   zadihana

i razdragana kao djevojčica

jednog aprilskog predvečerja

 

Da kaže kako se primila trešnja

koji smo zajedno zasadili.


I da joj treba zemlja

za prkos.

 

O cvijeću je brinula kad su se samo

granate rascvjetavale.

 

 

Otišla je sretna i zarumenila

kao da je sve igra,

vrativši se još jednom samo

da bi me na brzinu poljubila…


 

Ležala je u travi trešnjina grana.

Mlada, tek probeharala.

 

I krvava…

 

Bacio sam  šaku zemlje

u njezin grob.

Trešnju pored svog prozora presadio.

Da svakog aprila,

kao njena kosa

na behar miriše.

 

I onaj  prkos,

njen prkos,

po grobu  posijao.

 

Da se širi

sve više.

Zbog nje.

Zbog nas…

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 



 



 

 


 

Autor Sani

Ova objava ima 11 komentara

  1. Ako tuga može biti lijepa, ova tuga to je. Divnu si ženu oslikao,ženu koja je usred rasula njegovala ljepotu i čovjeka koji je tu ljepotu znao sačuvati u trešnjinom cvijetu. Da, orose se oči čitatelja san.iako je izvor pjesme nesreća i tuga, želim ti još takvih nježnih pjesama. veliki pozdrav!:))

  2. kad se voli i rat je ko bura svaka
    kad srce grmi, granate su tise
    od njegovog tika-taka
    nema te opasnosti koja se iskusati nece
    dok u njemu buja prkos i aprilsko cvijece

Odgovori

Subscribe without commenting