[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Nije trebalo ništa reći…

Iz tvog osmijeha,

kroz tišinu, grmile su riječi,

prštale su kao iskre

iz vatre tvoga oka

i kao strijele

prodrle duboko u mene

pa i sada

kada tvoju sliku

u mislima samo slutim

pod kožom još uvijek ćutim

tvoje žive riječi

nikad izrečene.

Posted by vesna

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting