[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Moje oči samo tebe vide,

pamte svaki titraj tvoga lica,

sretna ili sjetna,

meni  uvijek mila.

 

Sve na tebi za mene je slika,

koja blješti usred tamne noći,

koju čuvam od pogleda drugih

i koja me tješi u samoći.

 

A toplina kojom zračiš,

iz dubine svoga nježnog bića,

kroz kosti me grije usred zime

i daje mi snage do proljeća.

 

A proljeća nigdje na vidiku,

ostalo je negdje tamo, davno,

nekom drugom sada zari lice,

meni moje postalo dosadno.

 

Tebe nema da doneseš sunce

i da cvijeće obaspe livade,

da ti vijenac upletem u kosu,

da mi srce bude puno nade.

 

Otišla si kad sam sretan bio,

kad sam snove skidao sa neba,

netko drugi, jači, te je htio

i poslao anđele po tebe.

 

Meni osta slika  da je gledam,

koju skrivam u mislima svojim

i da čekam još neko proljeće,

sve dok nikne za moj vijenac cvijeće.

 

 

 

 

 

 

 

Autor Hugo1

Odgovori

Subscribe without commenting