[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Niz hodnik sjecanja se slijevaju
potoci, sto prelijepim svojim nestvarnostima
zaokupljaju mnostvo; a pogled se moj od gorcine jezi
dok se lice smijesi –
izrezano u obliku osmijeha koje rezi
i uzvraca primitak:
blijed, sitan i vitak
kao smrt koja nije kraj vec uzitak…

Autor Bruno

Ova objava ima 2 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting