[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjećam se svih onih jutara
što svitala su tvojim osmjehom
na mojim usnama
dok svaki je list u krošnji divljeg kestena
šuštao tvojim šapatom.

Sjećam se svih onih buđenja
uz tvoje dodire
dok zora je nježno grlila noć
utapajući je u svjetlost svog svitanja,
blago provirujući kroz okno
privučena našim uzdasima.

Sjećam se svih onih večeri
kad dan se gubio u bojama sutona
klizeći nebom u neke druge zore
dok je tvoj šapat kradom dopirao do mene
i budio čula tvojim žudnjama.

I sjećam se svake tuge
u našim očima
što lutala je u daljinama
između tvoje i moje stvarnosti,
zapletena u dodire čežnje i kapi beznađa
mutnih od svih nedosanjanih obzora
u kojima smo izgubili sebe.

Autor shadea

Ova objava ima 34 komentara

  1. Hjoooooj…kak lijepo…kako kaže Sfd…uz jutarnju kavicu (kad več prije ustade taj čovjek)

    Nisam ni disala dok sam čitala :)))

    Pa idem još :))))

    Jutrekoooooooooo!!!!
    Na noge lagane, na proširene vene :)))

    GGGV!

  2. I sjećam se svake tuge
    u našim očima
    što lutala je u daljinama
    između tvoje i moje stvarnosti,

    Jedna lijepa ostvarena ljubav koja se dotaknula i u nemogućnosti zajedničke stvarnosti, udaljila, ali ostala snažna, svoja, da traje.Stihovi su lijepi, privlačni. Jutarnji pozdrav!:)))

    • Mislim da ne postoji nitko kome se nije desilo barem jednom:)I to je život i kroz to se uči o životu.
      Hvala ti Dragice na čitanju i pažnji!:)
      Topao pozdrav ti šaljem:)

    • Ništa manje lijepe ne stvaraju ni tvoji stihovi draga Baka!:)I ja uživam u njima i u mislima koje ispisuješ u pjesmama!
      Hvala ti na lijepim riječima!
      Šaljem topao osmjeh i želim laku noć:))

Odgovori

Subscribe without commenting