[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjećam se svih onih jutara
što svitala su tvojim osmjehom
na mojim usnama
dok svaki je list u krošnji divljeg kestena
šuštao tvojim šapatom.

Sjećam se svih onih buđenja
uz tvoje dodire
dok zora je nježno grlila noć
utapajući je u svjetlost svog svitanja,
blago provirujući kroz okno
privučena našim uzdasima.

Sjećam se svih onih večeri
kad dan se gubio u bojama sutona
klizeći nebom u neke druge zore
dok je tvoj šapat kradom dopirao do mene
i budio čula tvojim žudnjama.

I sjećam se svake tuge
u našim očima
što lutala je u daljinama
između tvoje i moje stvarnosti,
zapletena u dodire čežnje i kapi beznađa
mutnih od svih nedosanjanih obzora
u kojima smo izgubili sebe.

Posted by shadea

This article has 34 comments

  1. Hjoooooj…kak lijepo…kako kaže Sfd…uz jutarnju kavicu (kad več prije ustade taj čovjek)

    Nisam ni disala dok sam čitala :)))

    Pa idem još :))))

    Jutrekoooooooooo!!!!
    Na noge lagane, na proširene vene :)))

    GGGV!

  2. I sjećam se svake tuge
    u našim očima
    što lutala je u daljinama
    između tvoje i moje stvarnosti,

    Jedna lijepa ostvarena ljubav koja se dotaknula i u nemogućnosti zajedničke stvarnosti, udaljila, ali ostala snažna, svoja, da traje.Stihovi su lijepi, privlačni. Jutarnji pozdrav!:)))

    • Mislim da ne postoji nitko kome se nije desilo barem jednom:)I to je život i kroz to se uči o životu.
      Hvala ti Dragice na čitanju i pažnji!:)
      Topao pozdrav ti šaljem:)

    • Ništa manje lijepe ne stvaraju ni tvoji stihovi draga Baka!:)I ja uživam u njima i u mislima koje ispisuješ u pjesmama!
      Hvala ti na lijepim riječima!
      Šaljem topao osmjeh i želim laku noć:))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting