[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kazu da oči mi se zacakle kad pričam o tebi,

o svemu onom što smo bili i što smo nekada mogli biti.

Kažu da usta mi se razvuku u neki lagani osmjeh,

nekako sjetan i tužan

kada me pitaju da li te se ponekad sjetim…

I mogu se zaljubljivati i  nakon tebe, doista mogu..

ma koga briga i  jeli zaista bitno

što ih sve s tobom uspoređujem?

Još čujem korake prošlosti, kako u srcu

idu u krug ….. tapkaju,

ne znaju u biti kuda bi sa sobom.

A ti, ti si moja prošlost, sve ono što sam nekad bila,

moj smijeh i moja suza.

Sada si samo sjećanje, samo toplina u grudima,

samo jeza koja me prođe kada se sjetim onog

“pogleda ispod obrva”… i uzdah

kad se sjetim tvog  poljupca.

Ti ležiš tu u svakoj mojoj pori, u svakom jutru,

ti si moja tajna želja u svakoj paloj zvijezdi…

ti si ……… hmmmm… da, samo si ti…

Posted by leptir

This article has 2 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting