[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Još samo sjećanja mi

mogu vratiti tebe,

kada smo bili kao jedno,

puni života,

ludi i mladi,

a ti si bila samo moja,

volio sam te beskrajno.

A onda, iznenada,

sudbina se uplela

i otela te iz naručja moga.

U tome teškome trenu,

život je izgubio smisao,

vrijeme je stalo,

Sunce izgubilo sjaj,

više nema tebe,

ostao sam sasvim sam.

Još me drže samo sjećanja,

jer ona mi mogu vratiti tebe,

kada smo bili kao jedno,

puni života,

ludi i mladi…

 

Autor alojz

Ova objava ima 6 komentara

  1. Prelijepa sjecanja imas Alojz, na dane mladosti i ludosti, i istina, sto su ljepsa tim vise i bole… Divni stihovi!
    Lijep pozdrav i cestitke za Bozic uz izvinjenje za kasnjenje, pripremao se i slavio rodjendan mladjoj kcerci. 😀 😀

  2. Sjećanja…i bole i raduju nas…ponekd donesu i neku utjehu u hladnim noćima…a ponekad nas zamrznu i usred sunčanog vremena…
    Lijepi stihovi Alojz!
    Osmjeh ti šaljem u ravnicu 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting