[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Klasa

Sjetim se sada nasih vremena i tvojih toplih rijeci,
Sjetim se svega dok vrijeme ide i kazu da ono sve rane lijeci.
Sjetim se tvojih poljubaca, tvojih dodira, tvog mirisa i topline tvoga daha,
Sjetim se govorila si da uz mene nestaje svako zrno straha.
Evo, sjetim se te se ljubavi kada bila si uz mene,
Pitam se da li je ovo srce trebalo biti ostavljeno da bez tebe u tisini vene.
A srce ovo uistinu samo vene, ostavljeno, zapusteno, zaboravljeno i napusteno.
Rijeci se vracaju, misli se ponavljaju,
Duse kada se vole nikada se ne ostavljaju.
Vjerovao sam ti i tvoje rijeci upijao slijepo,
A slijepac sam i bio jer su mi svi govorili lijepo.
Slusao ih nisam, zivio sam u nekakvoj sljepoci,
A bili su u pravu, sudeci sada po ovoj samoci.

Sjecam se, gledao sam te, govorila si zauvijek zelim moj da si,
Sjecam se toga i gledam te sada kako te drugi vozi u novoj E-Klasi.

Autor Roland

Odgovori

Subscribe without commenting