[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Jedan ide Sjaj put neba,

Jedna odlazi stara baština

U nepovrat i zato

Da bi se povratila.

Sjaja slavnog guja vreba

Al’ se neda hrvaština

U muljavo blato

Iz kojega se vratila.

 

Preko Sjaja povez leži,

Lancim’ se je speti

Od jedara ambicioznih

Što ih nije ni razvio;

Jarbolima nade teži.

Još ga zovu prokletim,

Još od gladi hijena groznih

Sjaj je sebi tamu svio.

 

Prosipa se iza tame,

Putuje daleko

I na sve strane

Postojeće povijesnosti;

Usred pakla svoje drame,

Sjaj uzduž i poprijeko

Plovi da se ne rastane

Od krvne ovisnosti,

 

Da zadrži svoju osobnost

Što više iznad poveza

i još mu bolje ide,

osipa se naširoko.

Sjaj ne gleda na podobnost,

Od svoje volje On ne preza

Jer mu vene sve raskide

Tama. Guja skokom

 

Zrake Sjaja traži

I zove ga svojim,

Uzima mu krvi guste,

Krade iz njedara,

Poslužuje neke laži,

Sebi poene broji

Usred tame puste

I zaklon si stvara.

 

Sve to gleda Sjaj iznutra,

Zna da ispod kože

Struje kapi otrova

Starog vjekovima,

Ali gradi svoje sutra

I uz pomoć, Bože,

Ispod nebeskoga krova

Odolijeva okovima.

 

Srce mu je bliještavo

I čvrsto kao stijena

Od prozirnih niti

Pa se tama malo gubi

Jer je srce Sjaja zdravo

Kojime je zavedena,

I uvijek će biti,

Ali ne zna kako ljubi

 

Duha Sjaj, i svoje krštenje,

Svoju obavezu i poslanje

Kristom dato.

Još uzima i tamno

Svetoj zemlji oproštenje

Koje nije njezino imanje

Jer je ubijala Ga ratom

Lakomo i pomamno.

 

Sjaj izgleda malen tami

Pa uzima Njegove simbole

Kao da su njeni.

Ta, povez mu je stavila,

Ostavila ga u slami

I još je svjetla Sjaja bole

Kao džepovi prepunjeni.

Ali je zaglavila;

 

Sjajne, žeste,

Stišću Duha pesti,

Sjaj ne preza

Ni od kakvih lomača.

Njega ne može se,

Srce bliješti

Ispod poveza

Kao zraka mača.

2013-03-23 2008

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Odgovori

Subscribe without commenting