[Ukupno:4    Prosječno:5/5]
Ne mozes tugu tako lako dijeliti
Mozes ju
eto pokusati
posuditi
sagraditi joj lunapark od dima
dosadit ce joj
vratit ce se
jos gladnija i razmazenija
jer ova ovdje, neka je posebna sorta.
A sto ako pokusas nesto novo
pa je uzmes za ruku
sutis s njom u mracnoj sobi
mozda
tada ti se smili
pa upre svojim prstom
prema pukotinama u tvojim bedemima
kroz koje na njeno odobrenje
zaplese par cestica svjetlosti
noseci sa sobom neke nove istine
spremne da se sakriju u poderane dzepove
kroz koje neke prijasnje
vec su poispadale.

Autor uranija

Ova objava ima 2 komentara

  1. Voditi tugu u lunapark!
    Originalna ideja…mogla bih probati 🙂
    Pjesmu tvoju doživljavam kao naputak kako se riješiti tuge i sviđaju mi se prijedlozi 🙂
    Pozdrav srdačni uranija…..

  2. Ne mogu ništa izdvojiti. Svaki stih je moćan. Predobro mi je kako o tuzi govoriš ne kao o osjećaju nego kao o čovjeku tj nekom koga možeš povesti sa sobom….imam negdje i ja neke slične stihove tj taj doživljaj tuge kao nekog svog tko vodi život u tebi. Bas zato me se i posebno dojmila. Slično razmišljamo.

Odgovori

Subscribe without commenting