[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Da te vijekovima čekam
iako znam da su sve riječi za rastanak izgovorene, nikad mi nije bilo teško.
Čak i kad me vjetrovi života izranjavaju
i trnoviti putevi prkošenja sudbini polože na grudi tebi,
znam da ćeš mi ti svakim prokletim dodirom rane vidati.
Pa i onda kad mi se od udaraca neukroćena duša saspe u komadiće,
i kad je takvu tebi u ruke poklonim,
znaćeš joj riječima udahnuti život.
Znam,
znam da koliko god daleko da odem, pokušavajući pronaći sebe u dalekim pustarama pod zvijezdama,
ti ćeš uvijek biti galaksija kojoj pripadam.
Tvoje ime je uklesano meni u srcu poput pečata ljubavi samog Boga koji te meni takvog u život nanio.
I zato mi nikada neće biti teško da te čekam,
bez obzira koliko daleko otišao,
pa makar u tom odlasku sve zaboravio.
Čekaću te jer znam da ćeš mi doći.
Znam da znaš da ne postoji niko ko te treba i voli kao ja.
Zato putuj što dalje,
ipak, vječnost je ime moje ispisano sa tvojim prezimenom.
I tako ovjekovječeno stoji na tvojoj duši.
Da nikada ne izblijedi ona kojoj se istinski vraćaš i tim povratkom predaješ.

Autor NinaR

“…Ipak ja sam samo mala crna dirka na klaviru i sviram kad mi bol ne udostoji tišinu.. ”
Prijedor.
19.

Odgovori

Subscribe without commenting