[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Dugo smo se gledali,

Jedno drugo već odavno željeli,

Ali kad srce kaže DA, tu sve zanijemi,

Samo još prilike kao zvijezde na nebu

Ostanu da blijede na svjetlosti sadašnjosti.

Sinoć sam te ponovo vidio, ne znaš ti to,

Opet si sama koračala opasnim ulicama,

A ja kroz zamagljeno staklo automobila

Htjedoh ti iz daleka reći „Smiješ li sama“,

Da li te strah ovih spodoba, kretena, betmena,

Da li te strah samoće?

Mene vidiš jest.

Noći znaju biti jako opasne ako si sam.

Ipak prođoh pored tebe sklonjen tamom,

Sa zastavom na pola koplja spuštenom.

I sad, dok razmišljam o tome gdje zvijezde danju spavaju,

I uz mjesečev sjaj, u tišini pijem čaj,

Poželim da popravim taj ranjeni mostić među nama,

Da pređem preko rijeke Tišine i razbijem svijet divljine

I prošaputam ti nekoliko riječi za laku noć.

Ali, snijeg je već odavno prekrio tvoje stope,

Neka čudna magla pomutila mi um

I sad ne znam gdje više da te tražim

Da i dalje mogu da te iz ugla gledam

Dok ti svoju sreću tražiš.

This article has 5 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting