[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Neizreciva harmonija, opijum za uho

I onda skoči, neodgovorno, i pretvori se

U mene.

Bljesne par puta iznutra i vrati me u sada.

Ostavivši me samog, da bolujem bez njega.

Onda opet bljesne. Bljesne svaki puta.

Isijava! Razara! Tuče se u meni

Protiv mene. A sa mnom.

 

Tekuće note razliše se

I popuniše sve dijelove iznutra.

Poput nervnoga plina

Poput Majke.

Koja me ostavila da je volim i čekam Njen povratak.

 

A onda zacvili, odnekud

Izdaleka.

Veličanstvena i toliko slobodna

Isklesana, neuhvatljiva, nedodirnuta

Najtužnija kraljica.

I zagrli me.

Pogleda me kroz oči i šapne:

Došla sam te uzeti.

Dopustio sam joj da teče kroz mene

I da me ljubi, i da me vodi,

I da mi šapće:

Uzmi me.

 

A kad je tu, ja je pustim u sebe

Da vlada mnome, da mi kaže kako da plešem,

Da mi kaže gdje ćemo se opet sresti

I koliko dugo ćemo jedno biti.

Kad god je tu, pokažem joj sebe

Iznutra. Uzmi me.

 

I kad je pitam:

Zašto me tako nježno, poput perca,

Režeš?

Ona mi šapne: Uzmi me.

I ja joj ne mogu odoljeti.

Majko!

Kao da je iz srca prašume

Prašumska ptica otpjevala vječnu sebe.

 

Još ponekad, dok hodam šumama

Čujem izdaleka Neshvatljivu

Kako s neke grane cvili. Kako pleše i udara petama.

I onda nestane, pronađe me i zacvili:

Uzmi me.

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting