ŠETNJA

na vršcima prstiju balansiraš moju nespretnu naklonost
jezero manira ispijeno, muljevita utroba reži na sunce
djeca spuštaju mreže nadajući se svjetlucavim predmetima
poput križa u Konstantinovim snovima mačke se izruguju dosadi
pod mostom otrudnjela misao – obla pred raspuknuće

One Response to “ŠETNJA”

1. dyda kaže:

   ožujak 27, 2010 u 4:41 poslijepodne

   kakav dugački haiku :)