[Ukupno:1    Prosječno:4/5]

Noć je. Tišina vlada.

Šećem velegradom, a san me spopada.

Svjetlo mjesečine, toliko jako,

budnim me održava, iako ne baš lako.

 

U daljini odjekuje pjesme ritam,

dok ja ravnodušno skitam i skitam…

U ovome gradu samoća prevladava,

a meni se više ne spava.

 

Iznenada zvuk sirene se pojavi,

mora da je riječ o nekoj dojavi.

Možda se prometna dogodila nesreća,

idem za sirenom, znatiželja mi sve veća…

 

Dok hodam prema događaju,

crna kronika je u mislima mojim.

Ljudi se na ulici skupljaju,

a ja gledam i ne vjerujem očima svojim…

Je li to san ili java?

– Trepćem, trljam oči, ipak je istina prava.

 

Krv je posvuda oko mene.

Plaču djeca, muškarci i žene…

Pod kolima dva su tijela, beživotna, mlada,

hitna pomoć odvozi ih sada…

 

Noć je. Vlada nemir.

Čini se kao da ori cijeli svemir.

Mjesec mi više put ne obasjava,

čak i on tjeskobu dočarava.

 

Idem dalje, spokojno, polako,

nemiru sam sve dalje tako.

Tišina i samoća su opet tu,

u moga srca kutu…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting