[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Uvest ću te u intimu pjesme
u čaršave bijele zavaljati
da ne stojiš pod krošnjom behara
vjetar čekaš ,da kosom miriše
– majskim cvjetom kasne trešnje
da se prospu skupa do njedara
Uvest ću te u stih, u kom srce
uspori,pa kuca malo tiše
kad se duša prepušta šejtanu
pomiriše mirisano i odviše
pa te svojom u bunilu zovnem
ej, tebe dušo tek očima znanu
da mi pjesmu trepavicom gariš
a čaršavi ko list od papira
nek se bijele onom ko ju čita
nek mu oči zamažu bjelinom
da ne vidi kud mi miso luta
da ne pozna pjesmu što se svira

This article has 1 comment

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting