[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Poklonio si mi dar
u kojem smo,
zagrljeni pod kišom,
proveli noć.
Dodirnuli
mirnoću svitanja,
slušali kako
utišava kišu,
pred zoru,
za nas,
uspavljuje grad.
Mirnoću kojom smo
letjeli iznad sna,
dočekali
buđenje bez buđenja
i savršeno jutro,
uz nas.

Poklonio si mi dar,
da otvorim ga
u nekom,
malo manje,
našem gradu.
Kad u nepoznatom jutru,
uz prvu kavu,
zamiriše sjeta.
Kad shvatim,
nema više
naše kiše,
nema mirnoće,
ni buđenja bez buđenja,
nema ni tebe,
ni nas.

Poklonio si mi dar,
da popuni prazninu
kad poželim te.
Dar bez početka
i bez kraja.
Poklonio si mi savršen dar.

Posted by Robin

This article has 9 comments

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting