[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjećanje je posljednji glas.

Jesenji vjetar što nejasno mumlja,

iz sve snage tuče i prevrče,

postaje srdit u svojoj nemoći.

Naposljetku izgovorene misli nestaju u zaborav.

Kao da ih nikad ni nije bilo.

Ostaju samo one snažne,

izgovorene jedanput negdje u samoći,

perom zamrznute na papiru.

Živjet će viječno u glasu živih.

Otvorit će vrata na drugu stranu,

u svemir prepun mašte

što raste i širi se u nedogled.

Autor oziris

Odgovori

Subscribe without commenting