[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
O čemu da pjevam, koja je svrha?

Zar nije šutjeti bolje?

Čemu Sizifov kamen gurati do vrha,

Kad znam da past će odmah dolje?

 

Zašto da tražim smisao svijeta,

Kad ljudski um tomu dorastao nije?

Božanska ljubav u njemu je sveta,

Ona neprestano prožima i grije.

 

Zato, prijatelju, koračaj mirno zelenom

Travom; vjera nek ti ispunja grudi;

Snagu traži u Onomu pravom,

S Njim i braćom dobar budi.

 

A kada jednom ponestane ti daha,

Kad na kraju puta umoran ćeš biti,

Ti ne boj se zemaljskoga praha,

S nebeskog izvora vodu ćeš piti.

 

Ova objava ima 3 komentara

Odgovori

Subscribe without commenting