[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Sjećaš li se tog dana?

Nerazdvojne ruke golicaju nam dušu

Plešući sjetno na melodiju naših uzdaha

Simfonija gladnih i zaboravljenih

Napokon smo zajedno usamljeni

Napokon smo zajedno nestali

I tišina je naše igralište

Nevinost je naša igra

Ne brini

I ja to osjećam

Nismo više sami

Čujem dugo čeznut plač. Ti krvariš

Nešto je rođeno, deformirano i prekrasno

Divlje dijete izgubljenih roditelja

Divlje dijete sa majčinim očima

I očevom naivnom strašću

Dijete nesuđeno na život

Udavljeno u suzama nezrelosti

Pokopano u mojoj koži

I odmah ispod urezanog križa

Posljednje riječi posvećene su tebi:

„Dubok li je ocean koji si prisvojila

A plitka li je uvala kojom si gazila

I neka su mi tvoje oči svjedoci

A tvoja usta sudac i porota

Kada ti jednom priznam

Da upoznavanjem tebe

Ja izgubio sam sebe“

Posted by TrigintaTres

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting