[Ukupno:0    Prosječno:0/5]
Klepsidra tiho kucka na stolu,

pod ikonom nekog velikog božanstva,

mjeri vrijeme

i odbija dimove hore,

ni kriva ni dužna, živi pod šakom diva,

titra nevidljivom strujom,

mučena!  kao što vjetar muči more i razbija o hridi,

šuti i trpi breme,

dok joj mehaničko srce ne stane

(dok joj biće posvema ne stane).

 

Svaki kukčić i crvić,

što u zatvorenoj školjci trpi vrijeme,

gvozdeno meso mehaničke sprave,

trpi bič mutne sjene,

što se uvlači u kožu svakog bića,

što muči i grebe kandžama zvijeri

utrobu koja živi nevino i čisto.

 

Satovi nisu krivi

što prolazi vrijeme !;

zvon crkvenog sata nije prokletstvo prolaznosti,

on kao rob pod uzdama moćnika živi,

kao pseto drhće pod mrkim pogledom gospara.

Satovi su marionete na nitima sivim što ih povlači hora,

tezulje teškog kova što odmjerava težinu i vjek života.

 

Satovi su mehanizam upozorenja smrtnicima,

da je stigao čas (na vrata je pokucala Hora).

 

 

Autor Zoran Hercigonja

https://s.gravatar.com/avatar/c730048011cfc2b641d04c3293252048?s=80

Website: http://zoran-hercigonja.webnode.hr

Odgovori

Subscribe without commenting