[Ukupno:1    Prosječno:5/5]

Žal, taj tužni žal
i ta lađa koja pluta,
koju nosi maestral,
i ta duša koja luta,

sve to boli kao slutnja
neke nove tragedije,
a prati je šutnja
i nesnosne legije.

Puk, taj dragi puk
što ga hvata nevrijeme
i anđela zlatni luk
kao teško breme,

sve to gori od ljepote,
do dubina plače,
teške li grehote,
a prilike samo tlače.

Vino, slatko-gorko vino
od života i od voća,
i mučanje grubo i fino
što se u tišini toća,

sve se vrti od mučnine,
svijet će naopačke,
i padaju do dubine
zjene mokre i nejačke.

I lovi se duhana,
poezija se piše
kao pjena nesputana
koja se na valu njiše.
‎srijeda, ‎13. ‎rujna ‎2017. 23:11:09

 

Odgovori

Subscribe without commenting