[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Polahko otkucava sat..

Pokušavam da uhvatim ovu sekundaru…

Barem dok osaburim…

Barem dok razmislim…

Jer došle su mi godine

Kao ne najavljen gost

Pretvarala sam se da nisam kući,

Al’ ipak su sjele i rekle:

Pristavi kahvu…

Sjedoh sa njima, pa krenuše teške teme…

Navalile se brate, kao najteže breme.

Spazih da mi u mladost bijega nema,

Da popravim ono što učinih.

A spazih ni za starost nisam spremna

Da je živim…

 Da joj se obeselim.

Stojim u ovoj rupi…

Izgubljena u prostoru i vremenu…

Čekam da se spusti uže spasa…

Al’ ova rupa je ponor bez dna…

Gdje se gube i nadanja…

Autor meelyha

Ova objava ima 6 komentara

  1. Stojim u ovoj rupi…

    Izgubljena u prostoru i vremenu…

    Čekam da se spusti uže spasa…

    Al’ ova rupa je ponor bez dna…

    Gdje se gube i nadanja…

    Tuzna ali prelijepa pjesma..pozdrav 🙂

Odgovori

Subscribe without commenting