[Ukupno:3    Prosječno:5/5]

Izlažeš istegnuto lice
izobličeno vriskom
od nekog nama nepoznatog ponosa
i ostavljaš me samu
na ulicama prošlih vremena
koja gaze neki nepoznati ljudi
svojim bezmadežnim stopalima.
Razapinju svoje sjene na naše spominjanje
u epskim povjesnim mitovima i legendama
prenešenim riječima zapisanim u srcima
nama toliko dobro poznatih ljudi.
Iako se izložba nastavlja
posjetitelja je sve manje.
Naratori postaju nijemi,
a šarada dosađuje svim licima i naličjima ljudskosti…

Posted by smallsrceko

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting