[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Kad sam bila dijete,

gledala sam sapunice,

stigle preko velike bare

do naših ekrana.

Koji su to zapleti bili!

Koje su to lude priče,

i još luđi likovi.

Nisam razumjela

te načine razmišljanja.

Nešto u stilu žrtvovanja

vlastite ljubavi za dobro

onoga koga volim,

i tko mi uzvraća,

ne zbog zabrana

(iako je i toga bilo),

već zato što ne želim

uništiti život voljenom.

Primjerice, zbog bolesti.

A zašto taj koga volim,

ako i on voli mene,

ne bi poživio uz mene

onaj dio života

koliko nam bude dano?

Zašto ne bi doživjeli

tu sreću ljubavi,

makar kratko trajala?

Zar nije to ljepše

nego da onaj drugi

pati za mnom?

Zašto bi bilo loše

da pati sa mnom?

Nije li to uostalom

način da i on

spasi svoju dušu,

a da bude ujedno

blagoslovljen životom

uz onog koga voli,

iako nakratko?!

Ili na dugo?!

Zašto ne bi izabrao?!

Zar ne zaslužuje

iskoristiti to pravo?!

 

Posted by plavo_sunce

Rođena u kišnom danu jedne duge zime. Poeziju pišem od djetinjstva, ponajviše ljubavnu i misaonu. Omiljeni pjesnici Tadijanović, Cesarić, A.B.Šimić, Ujević.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting