[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

Da sam slovo Omerovo,
da sam đerdan oko vrata,
za uroke hamajlija…
s biserima da me nosi
usred mraka,
ispod tanke spavaćice,
nanizanog
oko struka.

Slušao bih je kako moli,
kako diše
i šapuće slovu svome,
slušao bih pjesme nježne ispod glasa
i šuškanje
kad se čežnja zatalasa.

Možda bi me s biserima zagubila u behutu,
da sam slovo, Omer da sam bar minutu.

Kad u noći bedra planu
možda bi me ispustila,
da me nađe
kad san mine…
i u mraku
tiho dove šaputala
mome biću
od miline.

Autor feniks

onajetihokoračala,onajetihogovorila,onajenježnoljubila,nemoguzaboravitinju.

Odgovori

Subscribe without commenting