[Ukupno:0    Prosječno:0/5]

“Svatko od nas je svjetlosno biće, stvoreno na sliku Božju. Svi mi jesmo zemaljski anđeli, samo su neki ostali nepromijenjeni i bliži Nebu, te još uvijek sjaje posebnom Božanskom svjetlošću, dok su mnogi svoj tabor stvorili u tami, misleć da su pali anđeli koji će zavladati Zemaljskim ponorima. Ne dajte se zavesti vi koji ste zaglibili u tami, vaša svjetlost duše jača je od najmračnijeg tunela, trgnite se, spoznajte svetu istinu o pra vječnosti svoje duše. Vi ste Božje vlasništvo, ne Zmajevo. Otkri u sebi isijavajuće božanstvo i obasjaj sve oko sebe, ti jesi i uvijek ćeš biti SVJETLO STVORITELJEVO, iskra života koju je On vječno stvorio, da bi pjevao slaveć Njegovo kraljevstvo Nebesko! Izdigni se, što stojiš u toj tami, žaleći se. Ne zaglibljuj u tamu, kad si moćan, univerzalan. ”

“Svjetlosna energija pada mi na srce, nema nitko pravo da moju ljubav uzme, da isčupa mi je bolom, ne može, ne ide. Božanstvo je u meni moje, ja sam tu ljubav željela, dozvala i imam pravo uživati u dugi života, koja se u duši mojoj zrcali. “

” Dah Božji je jedina tajna života, udisaj te miline znači blagoslovljen život, čak i onda kada padamo na dno on nam daruje volju da krenemo iznova. Blago onima koji se prepuste toj svetosti i osjete rajski opijum. To je ljubav koju trebamo, za kojom duša naša toliko čezne. Bez te svete energije, bez Božjeg prisustva bili bi tek vječna bol i tama. Zato težimo ljubavi da ozdravi sva područja našega života. Zahvalimo mu, smatrajmo željeno već učinjenim, baš onako poput narudžbe u katalogu. Naručili i čekamo sretni, znamo da će doći”.

“Sve što zacjeljuje rane je ljubav, ali ona čista poput suze Gospine. Ima li je igdje na Svijetu ovome, idi pa traži, preispitaj srce da nije možda duboko u tebi.Nemaš što izgubiti tražeć spas, tražeć istinski kontakt sa Bogom. Ispiši željeno, čega se bojiš, Svemir je oduvijek na tvojoj strani. Telegram Nebu putem srca noćas pošalji… Povjeruj da je u tebi, u tvojoj nutrini kraljevstvo u kom te Bog tvoj čuje. Ne budi smrtnik, budi na sliku Božju, želi, stvaraj…Zahvali…”

“Blago se duši, koja u okovima vidi anđele. Te od tog hrđavog lanca kroji ljubavlju svoje nutrine note života i sebi i drugima.”

“Moguće je od čovjeka anđeo da bude, moguće je da on postoji, pun predane liposti. U tim očima zrcale se odrazi Neba, odrazi Zemlje. Zna tajnu ljubavi i mira, udiše i izdiše blagoslov, darivajuć svima radost, ponajviše onoj koja mu je suđena. Ljubazno lice vidim, ja ti se lipoto rajska divim. Divim se tim bijelim ružama kojima mi dušu obasipaš, divim se tim krilima bijelim, koje me vode kuda god poželim. Samo moj mir si ti, samo tvoja ljubav ozdravlja moje boli sve. Utjelovljen si u meni, u mojoj zbilji ti jesi, ti si svijeća, ti si plam, ti si moja sveta istina, moja veličanstvena vizija. I neka baš govore da nema te, briga mene i tebe`svoji smo anđele oduvijek, tu gdje srce otkucava život!”

“Upali svijeću nade i molitvom je zaštiti od utjecaja ovozemaljskih negativnosti. Bog je tu da te uputi na pravi put, u Njegovoj milosti okrijepi srce. I ako svijeća počne gasnuti, a sa njom i nada, neka ti još veća predanost i vjera duše upali plamen na srcu. Nikada ne odustaj od onoga što za tebe predstavlja ljepotu življenja. Imaš pravo biti sretan, biti pomilovan, samo vjeruj i onda kada se čini da je sve u vodu palo. Jer tada će Bog uzdignuti iz dubine ostvarenje, da razmaknuti će i rijeke i mora duboka za tebe. On te voli neizustivo, voli i ti Njega darujuć mu čitav svoj život na raspolaganje.”

“Svatko tko je rođen umire, ali ljubav kojom je volio život, zauvijek ostaje živjeti na mjestima koje je ta duša pohodila. I iz crne zemlje sija zlato, vječni smo, neuništivi su tragovi duše koja istinski voli. Sjaj joj biva spašen i nošen u srcima.”

 

“Pođi putem nade, srcem Jeruzalemskim misli na kćer Sionsku anđele moj. U vjeri je tajna, kliči Bogu svom, On zna tko si i što krijepi dušu tvoju…i ja ću s tobom kroz trnje i šipražje, u toj krunici i molitvi s tobom biti ću sveprisutna, isijavati će moja ljubav iz tvoga divnog srca…snaga je u njoj i u suzama, ne u bitki i psovkama. Idimo skupa ka Nebu, u susrete vječne, ja bila sam jednom u toj dimenziji Rajskoj, Duh Sveti me dotaknuo u povoj svoj stavio, vratio me da mu dođem sa tobom. Mora da je tako, jer zašto bi me ispustio iz tog svetog svjetla, iz opijuma i miline, ako ne poželih da mu sa mnom dođe i onaj koji je dio moje nutrine. Idi nađi to što nam je oteto, virujem u tebe moje milo! Idi, pa dođi pun liposti, da mi daruješ sve što sam izgubila u ranoj mladosti… Čuj, ne plaši se, sve dok ti moja toplina dušom putuje, znaj da neizustivo volim te  po radosti u grudima pamti me, ne ispusti tako lako nadanje… Oživi ono što voliš…meni za ljubav.
Oživi ono u što ja vjerovah danima…mjesecima…godinama, a čini mi se i stoljećima…”

“Znaj da svatko voli omirisati ružu, ali malo tko ima moć da srcem skine trnje sa nje. Bojaz ga tjera od najljepšeg cvijeta među svim cvjetovima. To znači da ju ne voli onom snagom koja je od Boga, to znači da nije spreman ginuti za ljubav njenu, a takvi ruži božanskoj ne trebaju. Ona je spremna cvati za onog koga čuva u svakoj latici nježnoj i čija joj ljubav napaja pupoljak, rosom svete istine. Ona čezne za čovjekom koji ima vrline anđela čuvara. I možda će ga imati zauvijek samo u srcu kao krilo vjere, a možda uistinu Bog ispuni sve te njene suzopisajuće želje. Bitno je da ta ruža miriše na ljubav predanu i da se vječno zaljubila u sveti plamen koji sja u njenim molitvenim grudima. Bitno je da će ju ubrati Nebo, i skloniti sa nje trnje zemaljsko.”

Odavno znam u meni su dvije. Jedna plače, druga se smije bolu svom. Sestra blizanka u Nebu
je ostala, štiti me osmjehom, vjerom i svetim tajnama. Emanuela je moje više ja, moja snaga, moja utijeha. Fala ti sestrice, moja rajska zvjezdice! Da si bar ti na Zemlji zasjala, liposti puna, da je bar mene Bog ostavio gore bez ovog trnja… Zajedno ćemo u nove pobjede, nema nam druge moja šaptačice`

 

Ako me želiš upoznati, onda čitaj moje pjesme, u njima je moja vječnost, u njima mogu biti postojana ljubav stvarna. Dušu mi pamti, u njoj se utopilo nasmijano Nebo, da me prati križnim putem gorke sudbine.

 

Autor Ana Emanuela Šimunić

Ana (Emanuela)Šimunić, , Rođena Je 1983. Godine U Gospiću. Život Živi U Bilaju, Nedaleko Gospića. Po Struci Je Ekonomistica Ekonomike Poduzetništva. Slobodno Vrijeme Posvećuje Poeziji, Koju Voli Još Od Ranih Mladih Dana. Kreativna Je, Obožava Glazbu, Književnost, Umjetnost Uopće, A Najzadovoljnija Sobom Osjeća Se Kada Ima Priliku Usrećiti Ljude. Radila je kao prodavačica novina u Tisku d.d. , u Muzeju Like Gospić, te kao zamjenica u računovodstvu Centra za socijalnu skrb Gospić. Ima napisanih više od 5000 pjesama. Samostalno je kreirala i objavila na shopmybook.com četiri zbirke poezije pod nazivom Tragovi i krila duše I, II i III, zbirka i Dodir Neba. Piše pripovijetke i kratke priče, te je napisala još neobjavljeni roman; Dnevnik Anđela Ljubavi. Piše razne citate, anđeoske poruke, sretne misli, poslovice, citate... Svoja djela objavljuje na popularnoj društvenoj mreži facebook i na portalu za pisce webstilus.net. Njenu pjesmu Pobjeda duše ljubavi objavila je pjesnikinja Lidija Puđak na blogu Pjesničkom riječju STOP NASILJU. Javno se nije imala mogućnosti više publicirati jer živi u takvoj okolini gdje nema mogućnosti., a i svoje je pjesme i književna djela javnosti počela objavljivati tek 2010. godine na popularnoj društvenoj mreži facebook gdje je stekla značajnu popularnost.

Website: http://anaemanuelabilaj.blogspot.hr/

Odgovori

Subscribe without commenting